Snažna žena

Odrasla sam u familiji snažnih žena. Gdje žena dominira, gdje je odgovorna, vrijedna, zna koji su joj ciljevi, drži sve pod kontrolom i stan i djecu i muža i posao… Svi je slušaju jer ona zna što je najbolje za njenu obitelj… Ona je žena kojoj generalno ljudi vjeruju i vole joj se povjeravati, tražiti od nje savjete i diviti joj se. Jer ona je odmjerena, a ponosna prije svega. Sve te moje ženske prethodnice bile su prekrasne kao osobe, imale su velika srca. Držale su do sebe, bile bi sređene i kad su doma, nikad u starim trenirkama, uvijek dotjerane i našminkane… jer „…žena drži do sebe…“
I nikad, baš nikad nisu bile slabe…. Njihove obraze nisu krasile suze. Bile su presnažne za slabost… nisu imale luksuza popustiti konce iz svojih ruku.
Moje divne i hrabre prethodnice su umrle od raka (metastaziranog ovog ili onog)
Moja mama je bila mlađa od mene danas kad je umrla. Na samrti sam je prvi puta u životu vidjela ranjivu (ne uplakanu), golu (emocionalno), mekanu…. djelovala je tako nevino i hrabro u isto vrijeme, nije bila uplašena, bila je pomirena… borba je stala, opustila se… vjerojatno po prvi puta u njenom životu.
A ja sam bila mlada i jako zbunjena, nisam je poznavala takvu, nisam znala što bi s tim, kako bi s njom… pamtim samo taj trenutak kad sam je vidjela i doživjela takvu.
Pamtim ga jer sam ga doživjela kao najsvetiji trenutak, kao najčišću suzu… doživjela sam ljubav u njenom izvornom obliku. Trenutak vječnosti, jer svaki trenutak bivanja u svom srcu i djelovanja iz njega je upravo to- vječnost.
Jutro njenog odlaska je u meni otvorilo pitanje, zašto uopće dolazimo ovdje? Odgovor sam tražila kroz različite duhovne i znanstvene knjige, kasnije i tečajeve, seminare i svega što mi se učinilo da bi mi moglo dati odgovor ili barem osvijetliti put.
Koja je svrha mog života? Ne može to biti čisti stan niti opeglani veš… niti dobra frizura i lijepi maniri… nije ni uspješan posao niti otplaćivanje kredita.
Odrastanje uz moje snažne žene naučilo me da „ja mogu sve sama“ skupo košta. Da „ne smijem biti slaba i pokleknuti“ kao i „ne treba mi pomoć i ne pada mi na pamet da je tražim“ stvaraju distancu između ljudi.
Odrastanje uz moje snažne žene me naučilo nekoliko stvari:
1. Divna je briga oko drugih, ali prvo se pobrini sama za sebe. Daj sebi što ti je potrebno, uzmi vrijeme i prostor. Vjeruj mi, oni će se svi snaći bez tebe, ali ti ne možeš bez sebe.
2. Smijem griješiti! I griješit ću dok sam živa. Ne trudi se izbjegavati greške, one su neminovne, već ih prihvati kao dio puta i uspjeha. Priznaj ih. Uči iz njih. Voli i tu nesveznajuću Petru (tko će ako nećeš ti?)
3.Ne trudi se ispunjavati tuđa očekivanja i tražiti tuđu potvrdu svojih vrijednosti/snova/osjećaja (to je rupa bez dna koju nikada nećeš uspjeti napuniti i zadovoljiti. Ostat ćeš prazna.)
4. Nemoj biti toliko oštra i kritična prema sebi…
5. Pusti te suze neka teku niz obraze… otvori grlo i viči na sav glas, i to je način da spoznaš da si živa….
6. Naučilo me i da je život vrlo prolazan… Što želiš učiniti s njim? Sad je prilika! Ne sutra, ne kad ovo ili ono, sad!
7. Otvori svoje srce… život bez otvorenog srca nema smisla… nema vječnosti u njemu. Otvori srce iako će ga povrijediti…. otvori, jer je dovoljno da se jedna osoba otvori prema tebi… primit ćeš more. Bit ćeš more.
8. Igraj se ženo, igraj se… Igraj se u svim svojim ulogama, pogotovo se igraj kad sebe shvatiš ozbiljno… tada ti igra treba najviše.
9. Kad ne znaš što i kako, pleši… Jer tijelo ne zna lagati, otkrit će ti put…
10. Vjeruj sebi i vjeruj životu, imaj poštovanja.
Naučila sam da život nije briga, usprkos svim teškim trenucima kroz koje svi prolazimo. Život nije ni teret koji nosimo na leđima, već prilika da upoznamo svoje potencijale i raširimo svoja krila.
Zašto smo došli tu? Zašto bi se čista ljubav materijalizirala u čovjeka slobodne volje da čini sa životom što želi ako ne zato što je htjela manifestaciju svoje veličanstvenosti u svim bojama, frekvencijama, dimenzijama, vibracijama, u svoj punini samorealizacije. Fantastično!
Znam da dolazim ponovo na ovu vožnju,
Petra