Pismo

Ljubavi,
hvala Ti što postojiš!
Sunčevim zrakama (koje su produžetak mog srca) te jutrom budim poljupcima,
Raduje me gledati kako otvaraš oči jer znam da je još jedan dan pred tobom.
Hoćeš li se danas sjetiti da možeš duboko udahnuti i dahom pokrenuti svijet u sebi… ili ćeš i dalje stiskati svoja pluća zaboravljajući da si moje dijete?
Ljubavi moja,
kad se poželiš stisnuti uz mene, stavi ruku na svoja prsa i okreni lice prema suncu.
Tad mi dozvoli da te napunim svojom prisutnošću. Da te podsjetim da je obilje u i oko tebe. Da sve što trebaš je pustiti ga kroz svoje srce, tijelo, um…
Vjerujem u tebe, ja sam te stvorila… znam te.
Sigurna si, u mom si naručju.
Što ti treba? Sve je tu, samo posegni. Smiješ, trebaš, pozivam te, nudim ti. Tebi.
Vrijediš.
Vrijediš.
Vrijediš.
Volim Te,
Život
Ovu godinu sam započela s riječju Obilje. Obilje je za mene moćan pojam. Jer obuhvaća toliko toga, osjećaj/iskustvo:
• u ovom svijetu ima mjesta za mene,
• vrijedim… vrijedna sam primanja (vrijedna sam ljubavi/obilja) vrijedna sam davanja (moja ljubav vrijedi)
• obuhvaća i osjećaj/iskustvo da sam potrebna ovom svijetu (da, ovaj svijet me/te treba)
Želimo obilje? Znamo li ga prepoznati? Znamo li ga primiti?
Većina nas živi u osjećaju nedostatka (vremena, novaca, nježnosti, dodira.. nastavi niz), a fokusirana je na faktore izvana (novac, partnera, bilo što) što će nam donijeti ono što nam nedostaje. A to nešto nikako da dođe. U međuvremenu nas obilje šamara sa svih strana, ali ne kužimo. Najčešće tek kad izgubimo nešto, počinjemo to cijeniti.
Kako da nam dođe obilje kada ne znamo niti prepoznati obilje kojim smo već okruženi, niti ga znamo pustiti u svoje srce, tijelo, um…
Evo primjera- običan zrak. Kako dišemo? Plitko, pod grčem, kao da nemamo dovoljno zraka, bojimo se udahnuti punim plućima, a imamo ideju da bi živjeli „punim plućima”
Umjesto pitanja- kako prizvati obilje?
Pravo pitanje glasi- Kako pustiti obilje u svoje srce, tijelo i um? Kako mu se otvoriti?
Ne trebaš ništa prizivati niti zvati. Kreni primati. I dozvoli tom osjećaju da ispuni svaku tvoju stanicu.
Zamišljam kako bi izgledalo pismo koje bi mi/ti Život napisao i zvučalo bi ovako kao s početka ovog posta.
Petra